O zakonitostima duhovnog rasta sv. Petra: Preobrazba od Šimuna do Petra u svjetlu uskrsnog susreta

fra Tomislav Šanko, OFM

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu  (Iv 21, 1-19)

U ono vrijeme očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika.  Kaže im Šimun Petar: „Idem ribariti.“ Rekoše: „Idemo i mi s tobom.“ Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.

Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: „Dječice, imate li što za prismok?“ Odgovoriše mu: „Nemamo.“ A on im reče: „Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.“ Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: „Gospodin je!“ Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: „Donesite ribâ što ih sada uloviste.“ Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: „Hajde, doručkujte!“ I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: „Tko si ti?“ Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: „Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?“ Odgovori mu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ Kaže mu: „Pasi jaganjce moje!“ Upita ga po drugi put: „Šimune Ivanov, ljubiš li me?“ Odgovori mu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ Kaže mu: „Pasi ovce moje!“ Upita ga treći put: „Šimune Ivanov, voliš li me?“ Ražalosti se Petar što ga upita treći put: „Voliš li me?“ pa mu odgovori: „Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.“ Kaže mu Isus: „Pasi ovce moje!“ „Zaista, zaista, kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati I voditi kamo nećeš.“ A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: „Idi za mnom!“

U dvadeset i prvom poglavlju Ivanova evanđelja opisano je posljednje Isusovo ukazanje prije uzašašća. To nije tek jedna u nizu uskrsnih zgoda, nego duboko osoban i preobrazbeni trenutak – posebice za Šimuna Petra. U tom susretu na obali Tiberijadskog jezera događa se ono što bismo mogli nazvati duhovnim i psihološkim osposobljavanjem – procesom u kojem Šimun, sin Ivanov, prestaje biti čovjek nepostojanosti i postaje Petar – stijena. Isus ga ne mijenja čudesnim činom, nego ga oblikuje kroz odnos, povjerenje, poniznost i ljubav.

Prva stvar koju Ivan naglašava jest okruženje – susret se događa u svakodnevnici. Apostoli su na moru, bave se svojim poslom – ribarenjem. Time evanđelist već u startu poručuje kako Isus dolazi ondje gdje živimo, radimo, gdje možda i ne očekujemo ništa posebno. To je psihološki važan moment: Bog nas susreće gdje jesmo, ne gdje bismo „trebali“ biti. Isusov dolazak u Petrovu svakodnevicu daje mu sigurnost – vraća mu tlo pod nogama i smiruje njegovu nutarnju oluju. Duhovno gledano, to je čin milosrđa: Bog prvi dolazi.

Isusov izazov: „Bacite mrežu na desnu stranu!“ nije tek strategija ribolova. To je izazov mentaliteta. Psihološki gledano, Šimun je tada u fazi post-traumatskog razočaranja. On je izdao Učitelja. Vraća se starom poslu, ali ne nalazi smisao. Isus ga izaziva da se odmakne od stare logike, od očajanja i sumnji – da pokuša nešto novo, iako nema racionalnih razloga za to. To je poziv na povjerenje. Duhovno, to je prijelaz iz samodostatnosti u oslonjenost na riječ Božju.

Petrov skok u more kad prepoznaje Gospodina otkriva njegovo unutarnje stanje: još uvijek ranjen, ali spreman riskirati zbog ljubavi. Tu se vidi kako ljubav liječi i pokreće. Petar nije „riješio“ svoj problem, ali je spreman susresti Onoga koga voli. On ne bježi od boli – ulazi u nju, želi je preobraziti kroz odnos. Duhovno, to je čin vjere – vjera da Isus ne odustaje od njega.

Zatim dolazi razgovor. Isus Petra ne posramljuje, ne podsjeća na prošlost, ne prigovara. Umjesto toga, postavlja pitanje: „Ljubiš li me?“ I to triput – koliko ga je puta zanijekao. No Isus mijenja nijanse tog pitanja – od agape (žrtvene ljubavi) do fileo (prijateljske ljubavi). Isus se spušta na Petrovu razinu. Ne traži savršenu ljubav, nego iskrenost. Isus prilazi čovjeku onako kako je sposoban odgovoriti u tom trenutku. Daje mu prostor da prizna svoje granice, bez srama.

Petar više nije samouvjeren kao prije, kad je govorio da će i život dati za Isusa. Sada iskreno kaže: „Ti znaš da ti sam prijatelj.“ To je ključna promjena. Isus nije odbio njegovu slabiju ljubav. Prihvaća ono što Petar može dati. Duhovno, to je pedagogija poniznosti, psihološki – terapija prihvaćanja vlastite nesavršenosti. I upravo tada, kad Petar misli da ne daje dovoljno, Isus mu povjerava poslanje: „Pasi ovce moje.“

Ovdje vidimo ključnu točku duhovnog sazrijevanja – poziv nije rezultat savršenosti, nego vjernosti. Isus ga ne poziva da bude vođa zato što je najbolji, nego zato što voli, makar slabo. Za Isusa, to je dovoljno. Isus oblikuje Petra kao osobu koja zna što znači pasti i ustati, koja zna kako je biti slab i potreban milosrđa. Takav čovjek može voditi druge, može im biti pastir.

Petrova preobrazba tako nije čudo u trenu. To je proces u kojem Isus ne samo da oprašta, nego – još dublje – vjeruje u Petra. Time ga iscjeljuje. Daje mu osjećaj vrijednosti i smisla, vraća mu identitet. Više nije samo Šimun sin Ivanov – sad je ponovno Petar – stijena.

U konačnici, Isus mu kaže: „Idi za mnom.“ To nije ukor, nego poziv na život u punini. Za Šimuna Petra to je drugo rođenje. Prvi put je pošao za Isusom kao ribar, impulzivan i pun ideala. Sad ide kao čovjek koji zna tko je, zna gdje je pao, i zna da ga Bog ljubi i s njim računa unatoč svemu.

U tom svjetlu, ovaj tekst nije samo izvještaj o jednom uskrsnom susretu. On je mapa duhovnog rasta, putokaz kako Bog osposobljuje slabe ljude za velike zadatke – ne unatoč njihovoj slabosti, nego upravo kroz nju. I nas danas Isus susreće u svakodnevnici, pita nas koliko ljubimo, i poziva nas da iz svojih rana, s Njegovom milošću, postanemo stijene za druge.