Uskrs i pashalno otajstvo

Marito Mihovil Letica

Počinjemo važnim podsjećanjem da su Isusova posljednja večera na Veliki četvrtak te muka i smrt na Veliki petak nerazdvojivo povezani te ih imamo razumijevati jednim i jedinstvenim povijesnim i natpovijesnim događajem u kojemu sâm Isus postaje Pasha. On je na posljednjoj večeri ostvario svoje obećanje iz sinagoge u Kafarnaumu: “Ja sam kruh živi / koji je s neba sišao. / Tko bude jeo od ovoga kruha, / živjet će uvijeke. / Kruh koji ću mu ja dati, / tijelo je moje / – za život svijeta“, kako čitamo u “Evanđelju po Ivanu” (Iv 6,51). A u “Prvoj poslanici Korinćanima” apostol Pavao kaže: “Očistite stari kvasac da budete novo tijesto kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist” (1 Kor, 5,7).

Židov Isus ili hebrejski Jehošua iz grada Nazareta u Galileji jest nova Pasha. Zanimljivo je spomenuti da je u brojnim jezicima, mahom romanskim, izraz za Uskrs ili Vazam upravo riječ “pasha”: talijanski “Pasqua”, francuski “Pâques”, španjolski “Pascua de Resurrección”.

Približno u isto proljetno vrijeme kada kršćani slave Uskrs, Židovi se proslavljanjem osmodnevnoga blagdana Pashe – ili Pesaha, kako običavaju zvati taj blagdan – prisjećaju izlaska iz egipatskoga ropstva. Židovima, jednako kao i kršćanima, povijest je ujedno povijest spasenja. Riječ je o jednoj i jedinstvenoj povijesti koja je i temporalna i soteriološka te – s obzirom na svoj cilj i ispunjenje – eshatološka.

Imajmo vazda na umu Pavlove riječi iz “Prve poslanice Korinćanima”: “Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša” (1 Kor 15,13-14). Iz Pavlovih riječi jasnim se nadaje zaključak da nije moguće biti kršćanski vjernik a ne vjerovati u stvarnost Kristova uskrsnuća. Krist treba uskrsnuti u našoj svijesti i u našim srcima.

Isus Krist za nas je, za naše spasenje, podnio muku i umro na križu – ali nije mrtav, uskrsnuo je! Živ je i daruje nam život. U tom smislu možemo reći da dokaz uskrsnuća nije prazan Isusov grob – nego punina Života što nam ga nam Krist donosi i daruje svojim uskrsnućem.

Treba ponoviti i osobito istaknuti da uskrsnuće Isusa Krista, Mesije, Pomazanika – jest konkretan povijesni događaj! Nije riječ samo o događaju vjere kako to tumače neki suvremeni teolozi, primjerice protestantski teolog Rudolf Bultmann. O povijesnosti dotičnoga događaja svjedoče brojni novozavjetni tekstovi, a najizričitije “Djela apostolska” u 10. poglavlju: “Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih” (Dj 10,40-41).

Naposljetku zaključimo da na Uskrs slavimo povijesni događaj s posljedicama za vječnost, događaj koji je zemaljske horizonte uzvisio i razvio u nebeske perspektive, događaj koji nam – harmonizirajući biološki i eshatološki život – nudi Život vječni. Uskrs je povijesni događaj kozmičke pobjede Života nad smrću. Takvo spasonosno i životodajno povezivanje zemaljskoga s nebeskim, povijesnoga s kozmičkim, bijaše dano učiniti samo Bogočovjeku Isusu Kristu – pravomu čovjeku i pravomu Bogu.

Poštovane slušateljice i poštovani slušatelji Vatikanskoga radija, na dobro vam došlo sveto Uskrsnuće Isusovo! Sretan vam Uskrs!