Pax Christi International: Liječiti sukobe nenasiljem

Nenasilje je „izbor života koji potiče na ponovno otkrivanje duhovnih, kulturnih i društvenih vrijednosti, ali i na obnovu aktivnog građanstva sposobnog za ostvarivanje sociopolitičkog utjecaja u javnoj sferi“. Upravo to je cilj Pax Christi International, katoličkog pokreta za mir, objašnjava u intervjuu njegova generalna tajnica, Kolumbijka Martha Inés Romero. Na toj je funkciji od 1. siječnja 2023., a više od 15 godina koordinira Pax Christi za Latinsku Ameriku i Karibe.

Koja je misija Pax Christi?

Pax Christi International, kao katolički pokret za mir, promiče duhovnost utemeljenu na apsolutnoj uvjerenosti u dostojanstvo i vrijednost svakog ljudskog bića i dostojanstvo stvorenja. Pomirenje je u središtu naše misije; stoga promičemo kulturu mira kako bismo preobrazili svijet obilježen nasiljem, brojnim nepravdama i nejednakostima te velikom globalnom nesigurnošću, u okružje života u skladu i pravednom miru.

U ovom povijesnom trenutku, kada se govori o ponovnom naoružavanju kao jedinom rješenju, kako nenasilje može biti valjana i moguća alternativa?

Svijet danas doživljava „krizu civilizacije“, koja nije povezana samo s ponovnim naoružavanjem, već i s netolerancijom prema migraciji, individualizmom i konzumerizmom; riječ je o gubitku etičkih i kulturnih vrijednosti. Pax Christi International smatra da ponovno naoružanje neće učiniti ništa drugo nego povećati spiralu nasilja i da se s nasiljem ne mogu trajno i integralno rješavati sukobi. Naprotiv, smatramo da imamo odgovornost i sigurnost u prevenciji nasilnih sukoba nenasilnim sredstvima. Slažemo se s papom Franjom kada kaže da je „rat uvijek poraz za čovječanstvo“.

Dobro poznajete latinskoameričku stvarnost, čiju je nedavnu povijest obilježilo nasilje i oružani sukobi. Možete li nam reći nešto više o konkretnim projektima ili kontekstima u kojima ste radili na promicanju nenasilja s vidljivim i pozitivnim rezultatima?

U Chiapasu, na jugozapadu Meksika, već deset godina pratimo naše partnerske organizacije, Centar Fray Bartolomé de las Casas (Frayba) i Međunarodnu službu za mir (Sipaz), u jačanju kapaciteta indijanskih i seoskih zajednica koje su žrtve ekstraktivnih industrija (rudarenje, agroindustrija, fracking, vađenje nafte). Posljedice su ekstraktivizma onečišćenje okoliša, zdravstveni problemi i nasilje protiv zajednica. Kao Pax Christi International, razvili smo strateški prijedlog za sedam zemalja regije koji je, na temelju analize konteksta i sukoba, a kroz izradu zajedničkih planova za zajedničko djelovanje, omogućio zajednicama da nenasilno preobraze sukobe u svojim svakodnevnim odnosima. To uključuje rodnu ravnopravnost, razvijanje planova zaštite zajednica od rizika u okruženju, koji pak uključuju ilegalne naoružane aktere povezane s organiziranim kriminalom i državnim nasiljem te utjecaj na javne politike u obrani teritorija u suradnji s lokalnim i nacionalnim organizacijama i mrežama.

Konkretan primjer je borba Zodevite, indijanskog pokreta Zoque naroda za zaštitu života i Zemlje, koji je 2017. godine osvojio međunarodnu nagradu za mir Pax Christi. Taj pokret, koji okuplja četrdeset zajednica u deset općina Chiapasa, uspio je zaustaviti licitaciju za vađenje nafte i minerala na 84.500 hektara svog teritorija, prisiljavajući Vladu da pokrene niz zajedničkih konzultacija. Iako je riječ o borbi koja nije bez rizika – prema podacima organizacije Front Line Defenders, četiri od pet ubojstava branitelja ljudskih prava u posljednje dvije godine dogodila su se u Latinskoj Americi – snaga nenasilja uspjela je zaustaviti projekt, ali borba će trajati dugo. Kako je pjesnikinja iz naroda Zoque, Miqueas López, rekla prilikom primitka nagrade u Rimu: „Mi smo miran i velikodušan narod koji nikada prije nije sudjelovao u socijalnom prosvjedu, ali morali smo to učiniti zbog prijeteće opasnosti vađenja nafte i minerala na našem teritoriju. To je za nas napad na život jer uništava vodu, rijeke, planine, floru i faunu; to je napad na Nasakobajk, Majku Zemlju, onu koja nas štiti i hrani, onu koja nam daje kišu i sunce.“

Papa je nedavno govorio o razoružavanju riječi, misli i Zemlje. Odakle početi?

Počet ćemo stvaranjem prostora, fizičkih i virtualnih, za dijalog i otvorenu raspravu o stvarnosti koja nas poziva, kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini; promicati prostore u kojima nitko ne bi trebao biti prisiljen djelovati protiv vlastite savjesti, nego u kojima može svojim darovima doprinositi dobrobiti zajednice; priznanjem da postoje druge vjerovanja i kulture koje zaslužuju biti poznate i cijenjene te promicanjem horizonta interkulturalnosti u zaštiti života, drevnih kultura i različitosti; čuvajući one izraze koji, kroz eko-duhovnost, nenasilno odolijevaju modelu koji teritorije vrednuje isključivo prema kritičnim mineralima koji se iz njih mogu izvaditi, ne uzimajući u obzir sadašnjost i budućnost onih koji na njima žive; dekolonizirajući naše umove i srca, počevši od naše vjere koja nam predstavlja dobronamjernog Boga, pravog Boga, koji vidi ugnjetavanje svog naroda i vraća mu dostojanstvo. Kada govorimo o aktivnom nenasilju, želimo promicati empatično, kolektivno i preobražujuće djelovanje u ovoj složenoj stvarnosti.

Kako prijeći s teorije i studija o miru i nenasilju na konkretne akcije u oružanim sukobima?

Aktivno nenasilje promiče kulturno obraćenje koje podrazumijeva preispitivanje radnji koje štete čovjeku i planetu te započinjanje procesa popravka – na osobnoj, međuljudskoj, kulturnoj i strukturnoj razini – učinjene štete. To uključuje priznanje dostojanstva suprotne strane, koja nije neprijatelj. Na individualnoj razini, osjećati-misliti, zamišljati, iskusiti, riskirati, živjeti duhovnost s preobražujćom snagom. Na kolektivnoj razini to znači vršiti pritisak, kroz civilno društvo i organizirane društvene pokrete, kako bi se postigle trajne promjene, utječući na one koji donose odluke; aktivno građanstvo znači birati između korupcije i poštenja u korist zajedničkog dobra, hraneći u onome što činimo nadu u bolji svijet. Andski narodi imaju drevnu mudrost koju su pretočili u pojam Buen vivir (Zumak kawsay), koji je za nas briga za zajedničku kuću, Pacha Mamu, i za sve koji u njoj žive. A za to, trebamo se „razoružati“ kako bismo se ponovno izgradili kao civilizacija.

(Vatican News - rlg; hjb)