Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Vedran Šmitran - Zagreb
Danas slavimo Cvjetnicu, a liturgijska čitanja uvode nas u tjedan proslave velikih otajstava muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Danas s Kristom ulazimo u Jeruzalem kličući zajedno s istim onim Jeruzalemcima koji će za koji dan svoga Kralja pratiti do Golgote. Isti narod koji ga danas pozdravlja uskoro će vikati: „Raspni ga!“ Nije li to slika ljudskoga srca? Srce koje voli, ali i izdaje. Srce koje slavi, ali i zaboravlja. Isus je znao što ga čeka i znao je da samo probodenim srcem može izliječiti podvojenost ljudskoga srca – poručio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, predvodeći jučer u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca svečano misno slavlje Nedjelje muke Gospodnje – Cvjetnice.
Pred nama je križ. To je središte naše vjere - simbol koji su u početku mnogi odbacivali kao sramotu i ludost, a koji je po Kristu postao mjesto Božje objave, teološko mjesto (locus theologicus) – u kojem se razotkriva tko je Bog i tko smo mi. Križ je Božji govor svijetu, ne samo riječima, nego i djelom. Križ ne nudi teorije, nego predanje. Ne traži tumačenja, nego daje odgovore. Zato smo danas ovdje s pogledom usmjerenim prema Raspetome i s pitanjem koje odzvanja u srcu svakoga vjernika: „Što se doista dogodilo na križu? Što uopće znači da je Isus umro za nas?“. Isus nije umro da bi nas Bog mogao voljeti. Isus se predao na smrt zato što nas Bog već voli. Križ je znak te ljubavi. Neka nam to bude temelj vjere: križ ne mijenja Boga, nego objavljuje Boga koji je ljubav. To je početak evanđelja. To je naš mir. To je nada koju nosimo u svoje domove, u bolesti, u sumnje. Križ je lice Božje ljubavi do kraja – kazao je nadbiskup te podsjetio da križ nije zadnja riječ niti je križ Božji poraz. Križ je Božja vjernost do kraja. Krist ne umire zato što je izgubio, nego umire jer je dovršio poslanje koje mu je Otac povjerio. On ne umire s riječima razočaranja, nego ostvarenja: „Dovršeno je“ (Iv 19,30). Isusov posljednji uzdah nije bio uzdah nemoći, nego usklik pobjednika. Svojim posljednjim dahom udahnuo je novi život svemu stvorenome – zaključio je zagrebački nadbiskup.
Slijedeći tradiciju bl. Alojzija Stepinca kojom zagrebački nadbiskup na kraju korizmenog hoda predvodi vjernike u razmatranju Kristove muke, nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je jučer popodne pobožnost Križnog puta na zagrebačkom Ksaveru, kod franjevaca trećoredaca.
Getsemani nije prostor riječi, nego krvavog znoja, užasa i tjeskobe koji su se sručili na Isusovu dušu i ispunile je smrtnom žalošću (usp. Mk 14, 33-34). To je stanje srca koje i sami proživljavamo kada život postane pretežak, kada nebo šuti, a volja se lomi pod teretom križeva koje tek treba nositi. Getsemani nas uči da molitva ne mijenja uvijek okolnosti u kojima se nalazimo, ali mijenja nas i daje nam snagu. Preobražava nas i čini radikalnima u ljubavi. Križevi ne nestaju, ali učimo ih nositi. Zato nemoj bježati od Getsemanija, ondje je početak pobjede – poručio je zagrebački nadbiskup predvodeći Križni put na Ksaverskoj kalvariji.
Hoće li patnja ugasiti u nama ljubav, strpljivost i dobrotu srca ili ćemo se s njom znati nositi tako da se i za nas bude moglo reći: „Evo čovjeka!“ – upitao je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, predvodeći jučer, na Cvjetnicu, svečano misno slavlje u katedrali Sv. Dujma.
Ovo je slika života, ovo je slika čovjeka – kazao je nadbiskup osvrćući se na nagle promjene u ljudskim stavovima koje su Isusa u pet dana dovele od „Hosana!“ do „Raspni ga!“ U tom je kontekstu upozorio i na sve češće razvode bračnih drugova koji su jedan od misterija zla i koji pokazuju nestalnost ljudske naravi. Nasuprot tome stoji Isus za kojega će Pilat – zadivljen njegovim držanjem i unutarnjom snagom – reći: „Evo čovjeka!“ Svatko u životu nosi svoj križ i svoje patnje, kakve god one bile. Hoće li ta patnja ugasiti u nama ljubav, strpljivost i dobrotu srca ili ćemo se s njom znati nositi na način da se i za nas bude moglo reći: „Evo čovjeka!“ – upitao je splitsko-makarski nadbiskup.
Prošloga petka, 11. travnja, u župnoj crkvi u Jasenovcu održan je središnji program Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji. Molitveno-pokorničko slavlje predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom metropolitom Đurom Hranićem i biskupima Slavonske crkvene pokrajine, a uz nazočnost pakračko-slavonskog episkopa Jovana Ćulibrka.
Dan obnove čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji – na poticaj sv. pape Ivana Pavla II. – prigodom Velikoga jubileja kršćanstva, prije 25 godina, ustanovio je prvi požeški biskup Antun Škvorčević, a vjernici se na taj dan već tradicionalno okupljaju u jasenovačkoj župnoj crkvi oko Isusove Majke kako bi slavili Euharistiju na spomen brojnih stradalnika, nedužno ubijenih tijekom Drugog svjetskog rata i nakon njega, sve do Domovinskoga rata – podsjetio je biskup Martinović te poručio da sve nedužno stradale tijekom XX. stoljeća želimo povjeriti Isusu Kristu i njegovoj ljubavi na križu koja im jedina može udijeliti istinsko dostojanstvo.
Govoreći o važnosti oprosta, požeški biskup je poručio da je važno ne biti slijep pred istinom zla te je podsjetio vjernike kako je blaženi zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac 19. veljače 1943. godine za jasenovački logor napisao da je sramotna ljaga, a za ubojice u njemu da su najveća nesreća Hrvatske. Od toga vremena do danas Crkva u hrvatskom narodu sa svojim pastirima nije prestala pozivati na pokoru i pomirenje, uvijek osuđujući zločine. Crkva je molila i tražila da se u duhu ljubavi, istine i poštovanja dostojanstva ljudskog života, ne samo u jasenovačkom logoru, nego i u svim drugim logorima te mjestima stradanja u XX. stoljeću utvrdi istina o svim žrtvama i mjestima stradanja i mučenja – istaknuo je biskup Martinović.
Fra Remigije Mlinarić, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, preminuo je 13. travnja u Franjevačkom samostanu u Varaždinu, u 84. godini života, 66. redovništva i 58. godini svećeništva. Rođen je 16. prosinca 1941. u Sigetecu, nedaleko Ludbrega, a 1958. godine stupa u Red manje braće. Nakon svećeničkoga ređenja 1967. nekoliko godina djeluje u Provinciji, a 1975. odlazi u misije u Peru. U Domovinu se zauvijek vraća 2014. godine. Sprovodni obredi bit će sutra, 15. travnja, u 11:45 na Gradskom groblju u Varaždinu, a sveta misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u franjevačkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja.
