Šesta opća kongregacija. Dom Ogliari: Konklava treba biti otvorena slobodi Duha
Neka konklava ne bude „zaključano mjesto“ (kako kaže sâm izraz), nego 'Cenakul' otvoren cijelom svijetu, u kojemu prevladava sloboda Duha koji pomlađuje, pročišćuje, stvara – želja je koju je izrazio benediktinac opat bazilike svetoga Pavla izvan zidina, dom Donato Ogliari. On je, naime, danas, 29. travnja, u Novoj sinodskoj dvorani održao početnu meditaciju šeste opće kongregacije kardinala pristiglih u Rim povodom konklave koja će započeti 7. svibnja i na kojoj će birati nasljednika pape Franje. Neka Duh Sveti bude glavni protagonist razgovorā, dinamikā, katkada dijalektičkih, koje obilježavaju svako ljudsko okupljanje, kako bi zapalio umove i rasvijetlio oči za dobro Crkve i cijeloga svijeta – poželio je opat.
Presudni trenutak za Crkvu
Na početku meditacije dom Ogliari je istaknuo kako je, u trenutku koji je tako bremenit posljedicama za Crkvu, kao što je izbor pape, potrebno ponovno sabrati dušu, um i srce oko osobe Isusa Krista; njega je, naime, Crkva pozvana naviještati i svjedočiti svijetu. Kad u središtu poslanja ne bi bio Krist, Crkva bi bila samo hladna i sterilna institucija. Stoga je benediktinac potaknuo kardinale da se svakoga dana iznova oslanjaju na tu sigurnost, jer će samo tako biti moguće izbjeći da nas zahvate laskanja svijeta i laki putovi bijega koje nam on nudi. Neka Krist bude dah, kompas i polarna zvijezda Kardinalskoga zbora – dodao je dom Ogliari.
Budite otvoreni, hrabri i proročki
Opat bazilike svetoga Pavla izvan zidina istodobno je podsjetio koliko je važno učiti od Isusa blagost i poniznost, milosrdnu i suosjećajnu ljubav. Tako ukorijenjena Crkva je, naime, otvorena, hrabra, proročka, zazire od nasilnih riječi i gesta, te postaje glas onih koji nemaju glasa. Crkva ukorijenjena u Kristu – nastavio je – učiteljica je bratstva, obilježena poštovanjem, dijalogom, kulturom susreta i izgradnjom mostova, a ne zidova, kao što je uvijek poticao papa Franjo.
Nastavimo posvećivati pozornost posljednjima u svijetu
Majka, a ne maćeha, daleko od autoreferencijalnosti, spremna doći do braće i sestara koji nisu dio nje, Crkva ukorijenjena u Kristu je ponajviše ona koja u središte stavlja odbačene, siromašne, razbaštinjene, posljednje. U tom se smislu dom Ogliari osvrnuo na 'teološku kategoriju' koju je uveo pokojni papa Bergoglio, prema kojoj je siromaštvo, prije nego što je sociološki i etički problem, ono je pitanje koje se odnosi na doktrinu. Zbog toga je benediktinac rekao kako je siguran da Crkva neće propustiti i dalje imati oči i srce širom otvorene za posljednje na zemlji, sanjajući i o onomu što se čini nemogućim.
Sinodski put: sudjelovanje i obnova
Potičući potom prisutne da se podvrgnu ispitivanju Duha kako bi očistili svoje srce od svega što se ne podudara s Kristovom misli, dom Ogliari je podsjetio na važnost jedinstva i zajedništva Crkve, shvaćenih kao pluralno jedinstvo i raznoliko zajedništvo, u kojima se u različitosti vidi mogućnost za smjeran i dijaloški razgovor u svrhu traženja kreativnih putova za zajednički hod.
U tom je smislu dom Ogliari potaknuo na plodonosno povezivanje Crkve kao hijerarhijske institucije i Crkve kao vjernikā laikā, obje bitne za izgradnju Crkve zajedništva. Iz te perspektive, sinodski hod ili proces može učiniti djelotvornijim poslanje Crkve u društvu.
Izazovi Crkve u svijetu
Velik dio meditacije dom Ogliari je potom posvetio izazovima Crkve u svijetu, osvrćući se na antropološke promjene, bratoubilačke ratove, autokracije i nacionalizme, postkapitalističke liberalizme temeljene na čistom profitu, devastaciju stvorenoga svijeta, rizike povezane s novim tehno-znanostima, migracije i nesposobnost politike da pronađe rješenja koja poštuju sveto načelo prihvata i uključivanja; prožimajuću i invazivnu sekularizaciju posebno zapadnih društava. Sve su to raskrižja – istaknuo je opat – pred kojima je Crkva pozvana ići bez straha putem dijaloga, koji je papa Franjo intenzivirao na svim područjima, kao konstitutivni element crkvenoga poslanja.
Unutarnji izazovi Crkve
Dom Ogliari se osvrnuo i na izazove unutar Crkve, kao što su – kako je rekao – „gnojna rana“ zlostavljanja, prorijeđenost svećeničkih i redovničkih zvanja, potraga za novim izražavanjem današnjega čovjeka, uloga žene, opasnost od klerikalizma i birokratizacije svećeničke službe. To – dodao je – nije sterilno samosažaljenje, nego ohrabrenje da se nikada ne zaboravi neizmjerno dobro koje Crkva čini diljem svijeta, pa i tamo gdje ispovijedanje kršćanske vjere uključuje progonstvo ili smrt. Stoga je potaknuo kardinale da, između tolikih rana vide živu prisutnost Uskrsloga koji prati svoju Crkvu i usred teškoća povijesti.
Strpljenje i nada
Dom Donato je potom Crkvu usporedio s lončarskom radionicom, odnosno Gospodina s lončarom. On, naime, oblikuje glinu kako bi stvorio nešto lijepo i smisleno i svojim nas strpljivim radom uči ustrajati, ne klonuti duhom, ne odustati pred neuspjesima. U konačnici, kako je poučavao papa Bergoglio, strpljenje je povezano s nadom. U tom vidiku – dodao je benediktinac – Crkva koja zna biti strpljiva, Crkva je koja se zna nadati, zanosno gledajući u budućnost, iz koje Bog dolazi u susret čovječanstvu.
Uzor svete Katarine Sijenske
Na kraju, u dan kada se slavi liturgijski spomen svete Katarine Sijenske, opat bazilike svetoga Pavla izvan zidina potaknuo je kardinale da se ugledaju na nju koja se – iz silne ljubavi prema Kristu – neumorno zauzimala za reformu i jedinstvo Crkve, za mir i za Papu.
(Vatican News - ip; aa)